L I T I J U M
| Naziv | L I T I J U M | |
| Latinski naziv | lithos | |
| Osobine | ||
| Atomska masa | 6,941 | |
| Agregatno stanje | čvrsto | |
| Temperatura topljenja | 180,54 °C | |
| Temperatura ključanja | 1342 °C | |
| Boja | srebrnobela | |
| Informacije o otkriću | ||
| Pronalazač | Johann Arfvedson | |
| 1817 | ||
| Švedska | ||
| Istorija | ||
|
Otkrio ga je Johan Arfvedson 1817. godine. Za razliku od ostalih alkalnih metala, litijum se u prirodi nalazi u obliku silikata. Najveća ležišta rude litijuma su u Čileu, Kanadi, Francuskoj, Nemačkoj i SAD-a. |
||
| Svojstva | ||
|
Litijum se dobija elektrolizom rastopa litijum-hlorida. U čistom stanju i u odsustvu vazduha, ima srebrnastometalni sjaj, topi se na 186 stepeni Celzijusa a ključa na 1336 stepeni (plus/minus 5 stepeni). U dodiru sa vazduhom je postojaniji od ostalih alkalnih metala i prevlači se litijum-nitridom. S kiselinama gradi jednovalentne soli. Litijum-hidrid nastaje direktno iz elemenata, a litijum-oksid sagorevanjem metala u struji čistog kiseonika. Litijum hidroksid je sličan alkalnim hidroksidima, samo je otopina slabija i teže se otapa u vodi. Litijum hlorid kristalizuje s dva molekule vode i rastvara se u alkoholu, acetonu, piridinu i drugim organskim ratvaračima. Litijum nema nikakav biološki značaj. |
||
|
|
||

Коментари
Постави коментар