H L O R
Naziv | H L O R | |
Latinski naziv | chlorium | |
Osobine | ||
Atomska masa | 35,4527 | |
Agregatno stanje | gasovito | |
Temperatura topljenja | -101,55 °C | |
Temperatura ključanja | -33,04 °C | |
Boja | zelenožuta | |
Informacije o otkriću | ||
Pronalazač | Karl Scheele | |
1774 | ||
Švedska | ||
Osobine | ||
Čist hlor se javlja u vidu dvoatomskih molekula Cl2. U
jedinjenjima se javlja sa oksidacionim brojem od -1 do +7. Hlor se dobro
rastvara u vodi i gradi hlornu vodu, koja zbog nascentnog kiseonika ima
baktericidno dejstvo, a služi i za beljenje organskih boja.
|
||
Hlor je hemijski veoma aktivan. U prisustvu prigušene sunčeve svetlosti
jedini se sa vodonikom gradeći hlorovodonik. U punoj sunčevoj svetlosti ova
reakcija se odigrava eksplozivno. Hlor neposredno reaguje sa većinom
elemenata i u tim reakcijama nastaju uglavnom hloridi. U jednom litru vode
temperature 10°C rastvara se 3,10 litara hlora dok pri temperaturi od 30°C
samo1,77 litara. Sa vodom reaguje sporo gradeći hlorovodonik i perhlornu
kiselinu (HClO). Sa kiseonikom gradi 5 različitih oksida. Hlor gradi
nekoliko kiselina i odgovarajuće soli:
|
||
- hlorovodoničnu (sonu) kiselinu i hloride kao soli
- perhlornu kiselinu i soli perhloride
- hlorastu kiselinu i soli hlorate
- hlornu kiselinu
|
||
Dobijanje | ||
U labaratorijama hlor se može dobiti oksidovanjem hlorovodonične kiseline
jakim oksidacionim sretstvima MnO2: MnO2 + 4HCl
→
MnCl2 + Cl2↑
+ 2H2O.
|
||
U industriji se dobija elektrolizom vodenog rastvora NaCl. Tom prilikom se
dobijaju natrijum-hidroksid i hlor.
|
||
Primena | ||
Hlor se koristi za dezinfekciju vode, za dezinfekciju i izbeljivanje papira
i tkanina. Korišćen je kao bojni otrov za vreme I svetskog rata, ali je
zamenjen praktičnijim sredstvima.
|
||
Organska hemija je takođe područije na kome se primenjuje hlor. Koristi se
kao oksidans, a i kao zamena za atom vodonika u organskim jedienjeima.
|
||
Upotreba hlora za beljenje industrijske celuloze, lana, pamuka i
dezinfekciju vode zasniva se na njegovom oksidacionom dejstvu.
|
||
Zastupljenost
|
||
U prirodi hlor je zastupljen u obliku jona Cl-, koji je glavni
anjon u okeanima (joni hlora čine 1,9% mase svih okeana). Još veća
koncentracija hlorovih jona je u slanim jezerima (u Mrtvom Moru oko 21%).
|
||
Većina hlorida je rastvorljiva u vodi zato veće količine se mogu naći samo u
suvim predelima ili u podzemnim ležištima soli.
|
||
Jedinjenja
|
||
Među neorganskim jedinjenjima hlora nalaze se hloridi i hloriti. U organska
jedinjenja spadaju hloroaminati, hloridi hidroksida ugljenika i tetrahloridi
ugljenika.
|
||
Toksičnost | ||
Gasoviti hlor nadražuje sistem za disanje i sluzne žlezde, u većim
količinama izaziva smrt. U vazduhu se može osetiti već u količini od 3.5
ppm, ali opasna koncentracija je tek preko 1000 ppm. Zbog tih osobina je
korišćen kao bojni otrov u I svetskom ratu. Da bi se neutralisao udišu se
pare etanola, ili razblaženog rastvora amonijaka.
|
||
![]() |
Коментари
Постави коментар