L I T I J U M
Naziv | L I T I J U M | |
Latinski naziv | lithos | |
Osobine | ||
Atomska masa | 6,941 | |
Agregatno stanje | čvrsto | |
Temperatura topljenja | 180,54 °C | |
Temperatura ključanja | 1342 °C | |
Boja | srebrnobela | |
Informacije o otkriću | ||
Pronalazač | Johann Arfvedson | |
1817 | ||
Švedska | ||
Istorija | ||
Otkrio ga je Johan Arfvedson 1817. godine. Za razliku od ostalih alkalnih metala, litijum se u prirodi nalazi u obliku silikata. Najveća ležišta rude litijuma su u Čileu, Kanadi, Francuskoj, Nemačkoj i SAD-a. |
||
Svojstva | ||
Litijum se dobija elektrolizom rastopa litijum-hlorida. U čistom stanju i u odsustvu vazduha, ima srebrnastometalni sjaj, topi se na 186 stepeni Celzijusa a ključa na 1336 stepeni (plus/minus 5 stepeni). U dodiru sa vazduhom je postojaniji od ostalih alkalnih metala i prevlači se litijum-nitridom. S kiselinama gradi jednovalentne soli. Litijum-hidrid nastaje direktno iz elemenata, a litijum-oksid sagorevanjem metala u struji čistog kiseonika. Litijum hidroksid je sličan alkalnim hidroksidima, samo je otopina slabija i teže se otapa u vodi. Litijum hlorid kristalizuje s dva molekule vode i rastvara se u alkoholu, acetonu, piridinu i drugim organskim ratvaračima. Litijum nema nikakav biološki značaj. |
||
|
Коментари
Постави коментар