S I L I C I J U M
Naziv | S I L I C I J U M | |
Latinski naziv | silicium | |
Osobine | ||
Atomska masa | 28,0855 | |
Agregatno stanje | čvrsto | |
Temperatura topljenja | 1414 °C | |
Temperatura ključanja | 2900 °C | |
Boja | siva | |
Informacije o otkriću | ||
Pronalazač | Jons Berzelius | |
1823 | ||
Švedska | ||
Svojstva | ||
Najvažnija jedinjenja silicijuma su: oksid silicijuma, koji je glavni sastojak peska i stakla; kiseline silicijuma H2nSimO2m+n, njihove soli, hlorosilikati i alkosilikati. Silicijum se takođe dosta koristi u elektro industriji. Silicijum je drugi element po zastupljenosti(odmah posle kiseonika) na Zemlji. Silicijum slično ugljeniku gradi lance silicijum-silicijum, silicijum-kiseonik-silicijum i silicijum-azot-silicijum. Postoji dosta brojna (oko 300.000) grupa takvih jedinjenja, ipak ima ih dosta manje nego ugljenikovih jedinjenja. Značaj silicijuma za žive organizme ipak nije veliki. Njega neki organizmi koriste za građenje ćelijskog zida, a značajan je kao i sastojak nekoliko enzima. |
||
Silicijum je 1823 godine izdvojio Jons Berzelius iz SiO2 (koji je tada smatran za hemijski element), pretvarajući ga fluorovodoničnom kiselinom (HF) u SiF4 i redukujući ga kalijumom. Rasprostranjenost silicijuma na Zemlji je dosta velika 26,95% i on je drugi element po rasprostranjenosti (odmah posle kiseonika). Kao što ugljenik ima najvažniju ulogu u organskom svetu takvu ulogu silicijum ima u neorganskom, jer SiO2 u raznim oblicima (kvarc, pesak, kristobalit) kao i minerali silikati i alumosilikati čine većinu stena koje grade zemljinu koru. |
||
|
Коментари
Постави коментар